Dario i njegov put obraćenja

Zovem se Dario, rođen sam 20.07.1977. godine, živim u Velikoj Gorici. U baptističku zajednicu došao sam prije 7 godina, a obratio sam se prije 6,5. Potječem iz katoličke obitelji, koja nije bila revna svojoj nauci. Kao mali išao sam na vjeronauk i bio sam ministrant. Nas ministrante katolička zajednica poslala je u sjemenište na 2 tjedna da vidimo želi li tko od nas možda biti svećenik.

Tada sam bio u 11. godini. U sjemeništu sam proglašen za najboljeg sjemeništarca u razredu. Bio sam jako ponosan zbog toga, a u biti bio sam loš ministrant. Krao sam hostije i jeo ih, krao sam i novac iz milodara. Po povratku iz sjemeništa prestao sam ministrirat i ići u crkvu. U 12. našao sam si novi hobi. Počeo sam pušiti travu i hašiš. Već u to vrijeme mogao sam biti vani koliko sam htio, pošto otac i majka nisu imali skladan brak nisu ni marili za nas.  Već nakon godine dana počeh konzumirati teže droge: extasy i speed. Pušio sam opijate skoro svakog dana i Stalno sam hodao po raznim zabavama (techno party) i tulumima. Zanemario sam školu i to me koštalo školske godine. Pao sam 2. razred srednje škole u 15. g.

U mojoj 16. g. majka je napravila samoubojstvo. Nju su najme doktori proglasili duševno bolesnom osobom i dijagnosticirali joj depresiju, psihozu i šizofreniju, ali biblijska dijagnoza moje majke bila je drugačija. Ona je bila opsjednuta. Od malena se sjećam svađa nje i oca. Kada sam kao mali slušao te svađe, bilo mi je čudno kako jedna mama može tako ružno vrijeđat tatu i kako tata može tuči mamu. Nekad su nas kao malu djecu za vrijeme svađa znali slati van čak i usred noći. Tokom jedne svađe kada sam imao 5 g. tata je majku išao bacit kroz balkon. Mi djeca plakali smo i urlali od straha. Uistinu se tada osjećala prisutnost zla u našoj kući. S druge strane majka je više puta bila u psihijatrijskoj bolnici Jankomir jer je za sebe tvrdila da je majka božja, pričala je o samoubojstvu i nekad je bila neuračunljiva. Tata je počeo piti i postao je alkoholičar. S druge strane majci je s vremena na vrijeme bilo dobro i izgledala je zdravo, zatim, svaki puta opet sve gore. ( Luka 11:24-26: "Kada nečisti duh iziđe iz čovjeka luta bezvodnim mjestima tražeći spokoj, ne našavši ga rekne: 'vratit ću se u svoju kuću odakle iziđoh. Došavši nađe ju pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe te uđu i nastane se u čovjeku i postade posljednje stanje u tom čovjeku gore nego prvo.)

Moji dani prolazili su u markiranju škole i drogiranju, a kada se nisam drogirao provodio sam dane igrajući se na računalu. Jednog takvog dana majka je došla do mene, koji sam se igrao na računalu i upitala me  može li se igrati sa mnom. Ja sam je odbio i ona je jadna otišla iz sobe. Nakon nekog vremena imao sam viziju majke kako se vere na prozor, baca kroz njega i usput ruši limenu peku sa prozora. Ta vizija ja trajala poduže, iz toga me trgnuo zveket. Mislio sam za sebe kako sam odvratan jer mislim tako nešto. Kroz 15 min. pozvonila je susjeda sva u šoku i uplakana ponavljajući vaša mama, vaša mama. Pogledao sam prema kuhinjskom prozoru, vidio peku na podu, koja je prije stajala na prozoru i znao sam što se zbilo. Čitavo vrijeme razmišljao sam: "Imao sam vremena spriječiti je. Zato sam i imao halucinaciju." Krivnja je počela bit nepodnošljiva. Gušio sam je mišlju: "Pa da sam je i spasio taj dan učinila bi to drugi puta."

Od tog dana stalno sam bio napušen jer su mi opijati pomogli da mislim na druge stvari, stalno bih se nečemu smijao, bilo me baš briga za sve i to mi se sviđalo. Marihuana je postala moj bog. Zvao sam je ganja (ganđa - prev: sveta biljka). Nagovorio sam na drogu mnogo ljudi, pa čak i sestru kad je navršila 16. u vojsci sam probao i heroin, uzeo sam ga nekoliko puta. Nije mi se posebno svidio, uzimao sam ga da budem frajer. Moja "sveta biljka" bila mi je bolja i volio sam je. Imao sam samo jedan problem, gdje god bi je sakrio, otac bi uvijek naišao na nju, bez traženja. Jednom sam konačno našao dobro skrovište, iza Biblije, a nisam ni primijetio.

Jedan dan brat Zoran, s kojim se znam iz djetinjstva, pozvao me k sebi igrat se na računalu, to sam volio. Na mjesto predviđeno meni stavio je Bibliju. Pitah ga: "Čitaš li to? - Da!" odgovori. "A je' l dosadno? - Ne, promijenila mi život!" Kod njega sam gledao i tekst koj je napisao velikim slovima na zidu:  Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog sina, de ne propadne ni jedan koji vjeruje u njega, već da ima život vječni. Ivan 3:16.

Poslije susreta sa njime primijetio sam kako drogu skrivam iza Biblije i svaki puta kada bih je uzimao u ruku padalo mi je na pamet kako će mi promijenit život. Napušio bih se i čitao je. Zatim mi je Zoran rekao da čitam Novi Zavjet, poslušao sam ga.

Kada sam čitao Gideona normalan, smatrao sam se zlom osobom i svaki tekst me osuđivao. U biti ja sam htio da se promijene moje okolnosti u životu, ali ne i život. Zato sam ga volio čitat napušen. Imao sam vizije i halucinacije dok sam je čitao i osjećao sam kako mi je duh objašnjava. To je bio nečisti duh koji se pretvarao u anđela svjetla. Počeo sam se smatrat jako pametnom i mudrom osobom. Silno sam se uzoholio. Sve što sam pročitao koristio sam za popularnost na tulumima i sve je palilo. To me je dovelo do stalnog opsjednuća.

Na jednom tulumu društvo je pričalo kako su gađali pištoljem knjigu. Palo mi je na pamet: "Baš super. Ja bi to isto htio. Gađao bi Bibliju." Zatim sam mislio: "Pa ja želim ubit Boga i sve Božje proroke, pa ja sam vrag!" to me šokiralo. Otišao sam kući. Putem do doma svađao sam se sa bogom i imao halucinaciju kako me bog gađa munjom u čelo. To je bio još jedan nečisti duh koji je ušao u mene. Počelo je nevrijeme i spustio se pljusak, a ja sam mislio kako je to zbog mene. Tada mi se za vrijeme grmljavine činilo kako čujem glas sa neba koji nešto govori o meni. Počeo sam slušat glasove koji su mi govorili da svijetlim i da žele u mene, viđao sam i duhove koji su me pitali da li mogu u mene. Nastavio sam čitat Novi Zavjet, a glasovi su mi sve objašnjavali i duh mi davao vizije. Vjerovah da sam sve pametniji i da znam sve tajne svijeta, a zapravo je samo krivnja bila sve veća. Zato sam se jedan dan odlučio bacit sa balkona. Popeo sam se i bacio. Otac me uhvatio. Čudo je što je bio doma trijezan. Odveo me na policiju. Završio sam u bolnici, gdje su i meni dali sve 3 dijagnoze: depresiju, psihozu i šizofreniju. Svako malo sam za sebe mislio da sam bog, pa vrag, pa antikrist, pa Isus. Mislio sam kako otkrih sve tajne i pečate knjige koja se opisuje u otkrivenju, ali nikad nisam imao mir. Želja za samoubojstvom kao izlazom bila je opet sve veća. (Luka 8:31-33: "I zaklinjahu ga da im ne naredi da odu u Bezdan, a bijaše ondje poveliko krdo svinja što su pasle po gori i zaklinjahu ga da im dopusti ići u njih i on im dopusti. Iziđu zlodusi iz čovjeka te uđu u svinje i jurnu krdo niz obronak u jezero i podave se.")

Zoran je čuo što se desilo. Došao mi je pričat o Isusu i pozvao me u crkvu. Dao mi je knjižicu "Bog brine o tvojim brigama". Čudno mi je bilo kako se samo njemu mogu povjerit bez straha smaka svijeta zbog mene. Demoni su me time stalno mučili. U društvu Zorana bih imao mir, ali bih uvijek odbio Isusa o kojem je pričao. Uvijek bi iznova tražio spas u svojoj ganđi i bivalo mi je sve gore.

Jednu Nedjelju ujutro Zoran me nazvao i pozvao me u Crkvu. Bio mi je naporan i odbio sam ga. Pogledao sam u knjižicu pored telefona koju mi je dao. Na njoj je pisalo "Dario mora povjerovat u Boga" Uvjeravao sam se: "Pa vjerujem ja u Boga." Uzeo sam je u ruke, savijao je i gužvao. Tekst je ostajao isti. Znao sam da bi svaka halucinacija do sad prestala, a imao sam i sigurnost da mi Zoran nije podvalio drugu, a nije imao ni kad, ni kako. Zavapio sam: "Bože što mi se to događa?" Pred mojim očima tekst na knjižici se promijenio u "Bog brine o tvojim brigama." Okrenuo sam stranicu i pročitao "I želi ti pomoći!" Tada sam spoznao istinu, da je moj bog vrag, a da pravi Bog brine za mene i to što prolazim i da mi želi pomoći. Nazvao sam Zorana i rekao mu da želim sa njim u crkvu.

Čitavo vrijeme službe sam plakao. Sav sam drhtao od straha i osjećao sam okus krvi i hrđavog željeza u ustima. Bogu sam govorio ne muči me. Bog me očistio zlih duhova. Kući sam se vratio miran, nisam želio vjerovat kako sam bio opsjednut i nisam prihvatio Isusa. Opet sam počeo pušit travu i bilo je sve gore.

Šest mjeseci kasnije na jednom tulumu, kada smo svi bili drogirani promatrao sam kako se ponašamo. Povjerovao sam da smo svaki puta kad se drogiramo opsjednuti. Vapio sam: "Isuse smiluj mi se!" Društvo je počelo zazivat moju mrtvu majku i urlat:“Dragice gledaj što nam tvoj sin čini.“ Sada sam bio siguran da smo opsjednuti. Zavapio sam opet "Isuse smiluj mi se! Bože dođi među nas!" Bog me uslišao. Zavladao je neopisivi mir. Društvo se toga prepalo. Nakon kratkog vremena tražili su me da odem sa tuluma.

Sljedeću nedjelju ujutro razmišljah o Isusu i križu. Uvidjeh da sam mrtav. Nazvao sam Zorana i rekao mu da želim sa njim ići u crkvu. Pričao sam mu kako sam mrtav, a on se radosno smijao. Bio mi je nedokučiv.

Toga dana na službi sam zavapio: "Bože ja želim živjeti. Želim biti tvoje dijete. Želim tvoga Duha Svetoga" Plakao sam zbog svojih grijeha i tražio sam Isusa da mi oprosti što sam ga odbacivao i što sam se držao pravednim ne vjerujući da je on umro za moje grijehe. Vapio sam: "Isuse želim biti tvoj" Toga dana postao sam Božje dijete i dobio novu obitelj koja mari za mene više nego što su roditelji marili.

Odmah po obraćenju u Isusa Krista počeli su napadi. Staro društvo počelo me ismijavat i nagovarat na drogu. Ni doma nije bilo ljepše. Obitelj mi je govorila da sam sada luđi nego prije, da sam izdao majku koja me rodila i dojila, koja me odgajala i sl. Još uvijek se nisam volio sjećat majke i to me posebno boljelo.

Sve to bilo mi je čudno. Konačno sam dobio mir i radost. Svi oko mene su vidjeli da se promijenih na bolje i da sam zdrave pameti. Pričao sam im da je to zbog Isusa, jer sam povjerovao u njega. Štoviše moj život im je bio dokaz, a oni me zamrziše zbog toga i svakakvim dosjetkama htjedoše me odvojit od moga Boga Isusa Krista. Nekada bi me toliko satrli, da sam razmišljao je li istina sve u što vjerujem i bio bih tada jadan.

Ubrzo se otac razbolio. Još uvijek je bio alkoholičar. Otkazala mu je gušterača zbog alkohola. Bio je u bolnici sav žut kao maslačak i na infuziji. Doktori nisu davali mnogo nade. Došao sam kući iz bolnice i pomolio se: "Bože ako je istina sve u što vjerujem, molim te, to mi pokaži. Isuse ti si uskrsnuo i živ si i još uvijek si isti. Molim te ozdravi moga tatu." Istog trena dobio sam sigurnost da je tata zdrav. Sljedeći dan kada smo došli u bolnicu tata je bio zdrav i smijao se. Reče da ga je na očigled pustilo žutilo, počeo se osjećat dobro i sam se ustao. Bilo je to u ono vrijeme kada sam se molio. Odlučio sam se, kao na potvrdu svoje vjere krstit. Nikada još nisam zažalio.

Kazao sam tati sve, ali on nije htio vjerovat. Opet je počeo piti i na koncu umro od raka želuca. Da li se obratio prije smrti ne znam, ali zbog svega što se dešavalo pred njegovu smrt imam nadu da ipak je.

Bog mi je sav život obnovio. Jedino o majci i onom danu nisam volio razmišljat. Krivnja je i dalje bila prisutna. Moja nova obitelj htjela mi je pomoć. Svakako su me hrabrili i bodrili. Govorili su mi da nisam ja kriv i da bi prije ili kasnije to učinila. Time sam se i ja pokušavao utješit. Takve savjete sam dobivao od svih čitav život i od učenih doktora, ali to nije nauk od Boga.

Tokom jedne jutarnje molitve u  zajednici opet sam imao onu istu viziju majčinog samoubojstva. Potresla me je. Plakao sam. Saznao sam da je bila od Boga makar nisam bio obraćen. Baš kao i Pavao, mogao sam povikati ne diži ruku na sebe. Uistinu sam je tog dana mogao spasiti. Što bi bilo poslije mi ne znamo. Jedno znam sigurno. Toga dana ostao sam Bogu dužan. Ostao sam Bogu dužan život vlastite majke, ali Isus Krist umro je i za moje dugove.

I danas mi se dešava da sagriješim i činim propuste, a pisano je da će se svaki moj propust tražiti iz moje ruke.

Uistinu sada znam i svim svojim srcem vjerujem, da sve što mi treba za spasenje je milost Božja i jedino što me spašava je Krstova žrtva, jer naš spasitelj Isus Krist je raspet za naše grijehe, ali ne samo za naše grijehe, nego i za naše propuste i za naše dugove. I jedino što nas spašava jest milost Božja, po žrtvi Isusa Krista na križu.

U Isusu vaš brat Dario. Amen.

 

Onome koji smatra da je spašen djelima mjerit će se po dugu…Jer milosni dar Božji je život vječni u Kristu Isusu, on ne dolazi od djela da se tko god ne bi hvalio… Jer Bog je tako ljubio ovaj svijet, da je dao svoga jedinorođenog sina Isusa Krista, de ne propadne nitko tko u njega vjeruje, već da ima život vječni. Amen.

Ispis E-mail

WK - Grid (Kršćanski filmovi)